Studijski program SPECIJALNA EDUKACIJA I REHABILITACIJA nastao je kao rezultat potreba visokoobrazovnog sistema Crne Gore za kompetentnim stručnjacima koji će znati odgovoriti na potrebe pojedinca, ali i potrebe sistema. Koncipiran je na dosadašnjim vlastitim i drugim iskustavima u visokom obrazovanju i kreiran u skladu sa savremenim dostignućima nauke, dobrom praksom i iskustvom visoko rangiranih univerziteta i fakulteta u okruženju, Evropi i svijetu. Program je cjelovit i sveobuhvatan, a usaglašen je sa naučnom granom Obrazovne nauke - uža naučna oblast Specijalno obrazovanje.
Svrha, ciljevi, ishodi, učenja, znanja i vještine, koji se njegovom implementacijom stiču, precizno su iskazani i usklađeni su sa ključnim ciljevima i zadacima studijskog programa. Struktura programa je kreirana tako da daje odgovarajuću zastupljenost ključnih grupa predmeta: opšteobrazovnih, opšte stručnih i usko stručnih.
Koncipiran kao integrisani akademski studijski program, koji u skladu sa pravilima organizovanja, ima 300 ECTS bodova, u trajanju od X nastavnih semestara (V godina) a izlazni profil, uključujući profesionalne kompetencije, nosi naziv:
Master specijalne edukacije i rehabilitacije – 300 ECTS – (sa naznakom modula)
U okviru oba modula, program obuhvata set obaveznih predmeta kroz koje student stiče osnovna znanja i vještine, temeljne za izabrani program, dok se setom izbornih predmeta razvijaju dodatna znanja i vještine potrebne radi kompletiranja profila stručnjaka. Sinergija obaveznih i izbornih predmeta sa okruženjem je ostvarena realizacijom obavezne stručne prakse, gdje će studenti imati priliku suočavanja stečenog znanja i praktične primjene.
Osposobljavanje stručnjaka za sprovođenje individualnih obrazovnih planova i pružanje posebne podrške učenicima sa različitim tipovima i nivoima ometenosti i poremećaja koji se školuju po individualizovanoj nastavi i individualnom obrazovnom planu te sticanje znanja i vještina o etiologiji i ispoljavanju kognitivnih smetnji, poremećaja u komunikaciji, kod poremećaja emocionalnih i socijalnih stanja, kao i poremećaja senzomotornog razvoja.
Osposobljavanje nezavisnih stručnjaka čije se središnje aktivnosti ostvaruju na području prevencije, procjene i intervencije u slučajevima poremećaja humane komunikacije, njihovog tretmana te naučnog istraživanja (definicija svjetskog udruženja logopeda i fonijatara – IALP-a, The International Association of Logopedics and Phoniatrics: Guidelines for initial education in logopedics, 1993).